Poseta kontroverznog predsednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana Bosni i Hercegovini, državi koja je već 23 godine u samrtnom ropcu, otkrila je tajni rat iranske i turske obaveštajne službe dok se u zaleđu celog slučaja navodnog atentata na Erdogana zapravo krije priprema atenata na predsednika Republike Srpske Milorada Dodika
“LAŽNE ZASTAVE” I PRAVA META ATENTATA
Kao izvor (dez)informacije da se na Erdogana sprema atentat u Sarajevu označava se tajna služba jedne veoma moćne zapadne države koja je, navodno, tu informaciju dobila od dvostrukih agenata iz redova iranske tajne službe VEVAK koja bi, po logici stvari, trebala i stajati iza tog atentata ili bi se, barem, tako mislilo…
Ovim su se, prvenstveno, htele postići dve stvari – ponovno vraćanje Turske “starim prijateljima na Zapadu” koja se sve više okreće Rusiji i još jedna kompromitacija Irana koji se pokazao kao tvrd orah u sukobu sa Zapadom.
Međutim, sve dodatne informacije do kojih se naknadno došlo ukazuju da je zapravo iranska tajna služba VEVAK od svojih “dvostrukih” agenata u turskoj tajnoj službi MIT-u došla do saznanja da se sprema stvarni atentat na predsednika Republike Srpske Milorada Dodika pa se tako pokazalo da je i u slučaju navodnog atentata na Erdogana upotrebljen stari i mnogo puta upotrebljen trik “false flag” taktike, inače toliko omiljen u radu zapadnih tajnih službi.
Uglavnom, u svakom slučaju i ishodu krivac bi bio VEVAK a ne MIT, što je i bio cilj cele tajne operacije kreirane u zapadnim centrima moći.
A Milorad Dodik i Republika Srpska i dalje će biti meta svima onima kojima smeta surova realnost u Bosni i Hercegovini. Ta realnost pokazuje da je ta država, čak i posle 23 godine od svog nastanka, u svemu neuspešan projekat koji je sve teže održiv.
MILORAD DODIK – STALNA META
Područje Balkana uvek je bilo interesantno velikim silama i svima onima koji bi da ostvare neki uticaj u ovom delu Evropu. Istorija je puna primera koji potvrđuju tezu da se na Balkanu bez prestanka vode ratovi tajnih službi velikih sila ali i svih onih kojima je Balkan, što iz političkih a što iz verskih razloga, uvek interesantan. Prošle godine su ruski obaveštajci (FSB) otkrili da je izvesni Osman Mehmedagić zvani Osmica, šef tajne službe BiH i bivši telohranitelj Alije Izetbegovića, spremao ubistvo predsednika Republike Srpske u Donjoj Gradini 23. Aprila. Obeležavanju 72 godine od genocida nad nedužnim Srbima tada su prisustvovali i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh Irinej.
– Planirali su da se tokom Dodikovog govora izazovu neredi koji bi kulminirali velikim sukobima, a glavna meta bio je upravo Dodik, na koga bi neko pucao u tom metežu. U tu svrhu čak su u publiku infiltrirali tridesetak terorista s Kosova. Međutim, na komemoraciju su došli i tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh Irinej, što je teroristima pokvarilo planove, pošto su iz tog razloga naši i ruski obaveštajci podigli opreznost do maksimuma. U pripremi događaja, a naročito poučeni iskustvom iz Potočara 2015. uz pomoć svojih poverljivih ljudi saznali su za opasnu zaveru bošnjačkih tajnih službi, i to je atentatore nateralo da se primire – prenosi naš izvor iz vrha BIA i dodaje da im Dodik smeta jer se bori za jaku Republiku Srpsku i jaku Srbiju, a drugi njegov ‘greh’ je što je prepreka širenju radikalnog islama iz BiH i Kosova na Republiku Srpsku i Srbiju.
ERDOGAN – META ILI “FAKE FLAG”?
Uoči nedavne posete Sarajevu turskog predsednika Erdogana, turske obaveštajne agencije dobile su informaciju o mogućem atentatu na njega. Kako se navodi, turskim obaveštajnim agencijama dojavljeno je da “osobe turskog porekla u narednom periodu pripremaju atentat na turskog predsednika”.
Navodno je ta dojava došla od grupe turskih državljana koji žive u Skoplju.
Ministar bezbednosti BiH Dragan Mektić izjavio je, povodom navoda o mogućem atentatu na turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana da to ministarstvo nema takvih informacija.
Uglavnom, pokazalo se da je priča o navodnom atentatu na Erdogana klasičan spin tajne službe jedne moćne države veoma zainteresovane za sudbinu BiH a koja je celu priču plasirala s namerom da se skrene pažnja javnosti s prave mete mogućeg atentata – Milorada Dodika!
Da bi, ipak, bili sigurni da se Erdoganu ništa neće desiti, službenici granične policije Bosne i Hercegovine su na sarajevskom aerodromu, uoči posete turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, priveli tri državljanina Turske sa lažnim pasošima.
Kako je saopšteno iz Granične policije Bosne i Hercegovine, na letu iz Dubaija, otkrivene su tri falsifikovane putne isprave kojima su tri turska državljanina pokušali ući u BiH.
Jednu od putnih isprava navodno je potraživao i Interpol. Prema naredbi tužioca Kantona Sarajevo, te isprave su privremeno oduzete, a državljani Turske, s obzirom da su zatražili azil, predati su pripadnicima Službe za poslove sa strancima.
Protokol boravka turskog predsednika bio je čak i neočekivano izmenjen, tako da su u Nedelju izostale šetnja Baščaršijom i iftar (večernji obrok tokom Ramazana) u Sarajevu.
Erdogan je tako, sasvim iznenadno, skratio posetu Sarajevu, a u Predsedništvu BiH izjavio je da je došao „upravo zbog pretnji i da dokaže da ih se ne plaši“.
KOME SMETA DODIK?
Opšte je poznato da su Republika Srspka i njen predsednik Milorad Dodik trn u oku mnogima, pre svega onima koji se, u paničnom strahu od ruskog uticaja na Balkanu, trude da eliminišu iz političkog života sve one koji bi mogli da budu na strani Rusije u nekom hipotetičkom sukobu NATO pakta i Rusije.
Uz pomoć američke ambasade u BiH uloženo je čak šest miliona dolara za smanjenje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini, a još 12 miliona iz različitih američkih izvora da bi se podržali za njih podobni mediji u Republici Srpskoj.
Činjenica je da je Zapad učinio sve da se ne ispoštuje međunarodni sporazum potpisan u Dejtonu.
– Ukinuli su značajne odredbe Dejtonskog sporazuma, sve pod plaštom potpuno lažne priče o izgradnji BiH kao države na neki drugi način – upozoravaju stručnjaci, ističući da poštovanje „Dejtona“ podrazumeva poštovanje svega što u njemu stoji, a to je da je BiH međunarodno priznata zemlja, i da je čine entiteti.
Očigledno je da Milorad Dodik, kao najveći, a možda i jedini garant jake Republike Srpske, smeta onima koji bi da ponište Dejtonski sporazum i da izvrše nasilnu unitarizaciju Bosne i Hercegovine.
Rušenje Milorada Dodika i gašenje Republike Srpske postali su prioritet onima koji smatraju da se sa Balkana mora proterati svaki ruski uticaj i da je Balkan jedini “nedovršeni posao” u Evropi nakon pada Berlinskog zida i potonjeg urušavanja Varšavskog pakta.
TURSKA I IRANSKA OBAVEŠTAJNA SLUŽBA NA BALKANU
Obaveštajne službe više islamskih država odavno su prisutne u Bosni i Hercegovini a neke procene dosežu i do 2.000 špijuna koji dolaze iz pomenutih zemalja. Nedavno je američka tajna agencija NSA (National Security Agency) objavila analizu situacije u BiH.
VEVAK
„NSA raspolaže s oko 650 imena pripadnika najviše iranske, ali i još nekoliko obaveštajnih službi islamskih zemalja u BiH, dok je u službama u BiH u opticaju još 330 imena. Taj broj od skoro 1.000 pripadnika tajnih obaveštajnih službi Irana, Pakistana, Kuvajta i Saudijske Arabije je alarmantan i predstavlja posebnu kočnicu na putu BiH ka NATO-u, ali i predstavlja veliku pretnju za nacionalne sigurnosti zapadnih zemalja, a naročito SAD“, stoji između ostalog u izveštaju NSA-a.
Pored agenata zapadnih država koje su poslovično prisutne u svakoj državi na svetu, poslednjih godina porasla je špijunska aktivnost tajnih službi država koje kreiraju politiku NATO pakta ali i Turske i Irana, čiji agenti vode bitku na teritoriji više država pa i na terotoriji Bosne i Hercegovine.
Iranska tajna služba slovi za jednu od moćnijih u svetu, bila je poznata pod imenom Savak do 1979. godine kada je u islamskoj revoluciji oboren proamerički režim šaha Mohamada Reze Pahlavija a vlast preuzeli islamski klerici. Iransko Ministarstvo obaveštajnih poslova i sigurnosti (MOIS) kontroliše tajnu službu Irana VEVAK I obezbeđuje joj sve što je potrebno za razne operacije. Tajna služba Irana ima sopstvenu internet stranicu na kojoj postoji i trocifreni telefonski broj putem kojeg Iranci mogu da odaju informacije. Avganistan, Irak, Kuvajt, Libanon, Azija, Afrika, Austrija, Francuska, Gruzija, Nemačka, Turska, Britanija, oba američka kontinenta – to su neke od država i regija u kojima su iranski špijuni posebno aktivni, a među zemljama u kojima je zabeženo njihovo delovanje Pentagon spominje Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
“Reč je o iranskoj strategiji stvaranja pažnje u ‘zadnjem dvorištu’ Sjedinjenih Država i to u svrhu širenja šiitske i revolucionarne ideologije, uspostavljanja mreže za obaveštajne i tajne operacije i vođenje asimetričnog ratovanja protiv SAD-a”, stoji u izveštaju Pentagona, koji prvi put na jednom mestu navodi i analizira podatke o načinu na koji funkcioniše iranska obaveštajna mreža i njen glavni koordinator – MOIS.
MIT
Nacionalna obaveštajna organizacija (MIT) formirana je još daleke 1965. godine. MIT je u organizacionom pogledu podeljen na šest sektora – Prikupljanje, Kontraobaveštajna delatnost, Terorizam i subverzije, Bezbednost, Informacije i Logistička služba. U nadležnosti MIT-a su obaveštajne aktivnosti svake vrste, kako u zemlji tako i van nje. Sedamdesete i osamdesete godine prošlog veka bile su “zlatno doba” ove organizacije koja je tada imala veoma istaknutu ulogu u borbi protiv međunarodnog terorizma, a i do naših dana je ostala verovatno najvažnija karika u lancu borbe protiv kurdskih terorističkih organizacija. Uostalom, uprkos brojnim predrasudama o nekadašnjoj velikoj sili svetskih razmera čije oružane snage vekovima nisu imale dostojnog protivnika – a čije vreme slave je, međutim, davno prošlo, u vojnim i diplomatskim krugovima se Turska danas više nego ikada smatra dragocenim prijateljem i saveznikom upravo zbog veoma specifičnog geostrateškog i geopolitičkog položaja koji ima kao spona između Evrope i Azije na političkom, geografskom i ekonomskom planu. Stoga je sasvim razumljivo to što MIT održava veoma blisku i obostrano korisnu saradnju sa obaveštajnim i kontraobaveštajnim službama mnogih moćnih država pa i sa Rusijom u oblasti borbe protiv Kurda i čečenskih pobunjenika. Na čelu MIT-a se nalazi jedan podsekretar (zajedno sa svojim kabinetom) koji je za ukupno funkcionisanje službe direktno odgovoran premijeru lično, a imenuje ga (na predlog premijera) MGK.
Centrala MIT smeštena je u Ankari, ona je deo kabineta podsekretara i organizovana je po problemskom principu, u više direkcija. Zamenik podsekretara za obaveštajni rad ima u svojoj nadležnosti četiri direkcije – za obaveštajni rad, za psihološke obaveštajne aktivnosti, za elektronske i tehničke obaveštajne aktivnosti i za kompjuterske sisteme. Zamenik podsekretara za operacije rukovodi radom direkcije za operacije, regionalnih direkcija i predstavnika službe u inostranstvu. Zamenik podsekretara za administrativne poslove je odgovoran za rad direkcija za personalne i za administrativne poslove, Centra za obuku kadrova MIT i Sekretarijata odbrane. Svaka direkcija se sastoji iz dve ili više nižih organizacionih jedinica (odeljenja i odseka). Inače, procenjuje se da je najveći deo operativnog obaveštajnog rada usmeren na istraživanje dva najvažnija bezbednosna problema turske države – problema sa Kurdima i njihovim separatističkim i terorističkim organizacijama i problema političkih i vojnih odnosa sa Grčkom koji su već decenijama napeti i preopterećeni zbog Kipra. Dakle, MIT prevashodno prati grčke vojne i obaveštajne aktivnosti na Kipru i u zoni Egeja, kao i aktivnosti PKK i drugih kurdskih organizacija, a sve to iziskuje i veoma aktivno prisustvo ove organizacije na tlu Zapadne Evrope i, uopšte, svugde gde je registrovano prisustvo kurdskih izbeglica ili iseljenika.
Posebno odeljenje MIT-a kontroliše agente ove službe u državama bivše SFRJ a najviše pripadnika MIT-a nalazi se na Kosovu i u BiH ali i u Srbiji na njenom jugu koji je nastanjen pretežno albanskim življem. Sve više u javnosti prisutna je teza da je Turska glavni promoter stvaranja Velike Albanije i da aktivnosti agenata MIT-a direktno utiču na taj proces.
Zasada postoje ozbiljne indicije da je čitava akcija mešanja MIT-a u unutrašnje stvari Srbije koordinisana preko dve ključne poluge – Turske investicione agencije za saradnju i koordinaciju programa u Srbiji (TIKA) koja je naročito aktivna u Sandžaku i kroz direktne kontakte turskih bezbednjaka sa albanskim liderima u Preševu, Bujanovcu i na KiM.
U Bosni i Hercegovini MIT je prisutan takoreći oduvek, ovu državu Turska smatra svojim čedom koje treba štititi i u tu svrhu usmerene su gotovo sve aktivnosti turske tajne službe u ovoj balkanskoj državi, uz zanemarljive špijunske aktivnosti usmerene na lociranje i neutralisanje ekstremnog islamskog fundamentalizma nad kojim Turska nema kontrolu.
Izvor: Srpska Informativna Agencija (SIA)
“LAŽNE ZASTAVE” I PRAVA META ATENTATA
Kao izvor (dez)informacije da se na Erdogana sprema atentat u Sarajevu označava se tajna služba jedne veoma moćne zapadne države koja je, navodno, tu informaciju dobila od dvostrukih agenata iz redova iranske tajne službe VEVAK koja bi, po logici stvari, trebala i stajati iza tog atentata ili bi se, barem, tako mislilo…
Ovim su se, prvenstveno, htele postići dve stvari – ponovno vraćanje Turske “starim prijateljima na Zapadu” koja se sve više okreće Rusiji i još jedna kompromitacija Irana koji se pokazao kao tvrd orah u sukobu sa Zapadom.
Međutim, sve dodatne informacije do kojih se naknadno došlo ukazuju da je zapravo iranska tajna služba VEVAK od svojih “dvostrukih” agenata u turskoj tajnoj službi MIT-u došla do saznanja da se sprema stvarni atentat na predsednika Republike Srpske Milorada Dodika pa se tako pokazalo da je i u slučaju navodnog atentata na Erdogana upotrebljen stari i mnogo puta upotrebljen trik “false flag” taktike, inače toliko omiljen u radu zapadnih tajnih službi.
Uglavnom, u svakom slučaju i ishodu krivac bi bio VEVAK a ne MIT, što je i bio cilj cele tajne operacije kreirane u zapadnim centrima moći.
A Milorad Dodik i Republika Srpska i dalje će biti meta svima onima kojima smeta surova realnost u Bosni i Hercegovini. Ta realnost pokazuje da je ta država, čak i posle 23 godine od svog nastanka, u svemu neuspešan projekat koji je sve teže održiv.
MILORAD DODIK – STALNA META
Područje Balkana uvek je bilo interesantno velikim silama i svima onima koji bi da ostvare neki uticaj u ovom delu Evropu. Istorija je puna primera koji potvrđuju tezu da se na Balkanu bez prestanka vode ratovi tajnih službi velikih sila ali i svih onih kojima je Balkan, što iz političkih a što iz verskih razloga, uvek interesantan. Prošle godine su ruski obaveštajci (FSB) otkrili da je izvesni Osman Mehmedagić zvani Osmica, šef tajne službe BiH i bivši telohranitelj Alije Izetbegovića, spremao ubistvo predsednika Republike Srpske u Donjoj Gradini 23. Aprila. Obeležavanju 72 godine od genocida nad nedužnim Srbima tada su prisustvovali i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh Irinej.
– Planirali su da se tokom Dodikovog govora izazovu neredi koji bi kulminirali velikim sukobima, a glavna meta bio je upravo Dodik, na koga bi neko pucao u tom metežu. U tu svrhu čak su u publiku infiltrirali tridesetak terorista s Kosova. Međutim, na komemoraciju su došli i tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh Irinej, što je teroristima pokvarilo planove, pošto su iz tog razloga naši i ruski obaveštajci podigli opreznost do maksimuma. U pripremi događaja, a naročito poučeni iskustvom iz Potočara 2015. uz pomoć svojih poverljivih ljudi saznali su za opasnu zaveru bošnjačkih tajnih službi, i to je atentatore nateralo da se primire – prenosi naš izvor iz vrha BIA i dodaje da im Dodik smeta jer se bori za jaku Republiku Srpsku i jaku Srbiju, a drugi njegov ‘greh’ je što je prepreka širenju radikalnog islama iz BiH i Kosova na Republiku Srpsku i Srbiju.
ERDOGAN – META ILI “FAKE FLAG”?
Uoči nedavne posete Sarajevu turskog predsednika Erdogana, turske obaveštajne agencije dobile su informaciju o mogućem atentatu na njega. Kako se navodi, turskim obaveštajnim agencijama dojavljeno je da “osobe turskog porekla u narednom periodu pripremaju atentat na turskog predsednika”.
Navodno je ta dojava došla od grupe turskih državljana koji žive u Skoplju.
Ministar bezbednosti BiH Dragan Mektić izjavio je, povodom navoda o mogućem atentatu na turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana da to ministarstvo nema takvih informacija.
Uglavnom, pokazalo se da je priča o navodnom atentatu na Erdogana klasičan spin tajne službe jedne moćne države veoma zainteresovane za sudbinu BiH a koja je celu priču plasirala s namerom da se skrene pažnja javnosti s prave mete mogućeg atentata – Milorada Dodika!
Da bi, ipak, bili sigurni da se Erdoganu ništa neće desiti, službenici granične policije Bosne i Hercegovine su na sarajevskom aerodromu, uoči posete turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, priveli tri državljanina Turske sa lažnim pasošima.
Kako je saopšteno iz Granične policije Bosne i Hercegovine, na letu iz Dubaija, otkrivene su tri falsifikovane putne isprave kojima su tri turska državljanina pokušali ući u BiH.
Jednu od putnih isprava navodno je potraživao i Interpol. Prema naredbi tužioca Kantona Sarajevo, te isprave su privremeno oduzete, a državljani Turske, s obzirom da su zatražili azil, predati su pripadnicima Službe za poslove sa strancima.
Protokol boravka turskog predsednika bio je čak i neočekivano izmenjen, tako da su u Nedelju izostale šetnja Baščaršijom i iftar (večernji obrok tokom Ramazana) u Sarajevu.
Erdogan je tako, sasvim iznenadno, skratio posetu Sarajevu, a u Predsedništvu BiH izjavio je da je došao „upravo zbog pretnji i da dokaže da ih se ne plaši“.
KOME SMETA DODIK?
Opšte je poznato da su Republika Srspka i njen predsednik Milorad Dodik trn u oku mnogima, pre svega onima koji se, u paničnom strahu od ruskog uticaja na Balkanu, trude da eliminišu iz političkog života sve one koji bi mogli da budu na strani Rusije u nekom hipotetičkom sukobu NATO pakta i Rusije.
Uz pomoć američke ambasade u BiH uloženo je čak šest miliona dolara za smanjenje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini, a još 12 miliona iz različitih američkih izvora da bi se podržali za njih podobni mediji u Republici Srpskoj.
Činjenica je da je Zapad učinio sve da se ne ispoštuje međunarodni sporazum potpisan u Dejtonu.
– Ukinuli su značajne odredbe Dejtonskog sporazuma, sve pod plaštom potpuno lažne priče o izgradnji BiH kao države na neki drugi način – upozoravaju stručnjaci, ističući da poštovanje „Dejtona“ podrazumeva poštovanje svega što u njemu stoji, a to je da je BiH međunarodno priznata zemlja, i da je čine entiteti.
Očigledno je da Milorad Dodik, kao najveći, a možda i jedini garant jake Republike Srpske, smeta onima koji bi da ponište Dejtonski sporazum i da izvrše nasilnu unitarizaciju Bosne i Hercegovine.
Rušenje Milorada Dodika i gašenje Republike Srpske postali su prioritet onima koji smatraju da se sa Balkana mora proterati svaki ruski uticaj i da je Balkan jedini “nedovršeni posao” u Evropi nakon pada Berlinskog zida i potonjeg urušavanja Varšavskog pakta.
TURSKA I IRANSKA OBAVEŠTAJNA SLUŽBA NA BALKANU
Obaveštajne službe više islamskih država odavno su prisutne u Bosni i Hercegovini a neke procene dosežu i do 2.000 špijuna koji dolaze iz pomenutih zemalja. Nedavno je američka tajna agencija NSA (National Security Agency) objavila analizu situacije u BiH.
VEVAK
„NSA raspolaže s oko 650 imena pripadnika najviše iranske, ali i još nekoliko obaveštajnih službi islamskih zemalja u BiH, dok je u službama u BiH u opticaju još 330 imena. Taj broj od skoro 1.000 pripadnika tajnih obaveštajnih službi Irana, Pakistana, Kuvajta i Saudijske Arabije je alarmantan i predstavlja posebnu kočnicu na putu BiH ka NATO-u, ali i predstavlja veliku pretnju za nacionalne sigurnosti zapadnih zemalja, a naročito SAD“, stoji između ostalog u izveštaju NSA-a.
Pored agenata zapadnih država koje su poslovično prisutne u svakoj državi na svetu, poslednjih godina porasla je špijunska aktivnost tajnih službi država koje kreiraju politiku NATO pakta ali i Turske i Irana, čiji agenti vode bitku na teritoriji više država pa i na terotoriji Bosne i Hercegovine.
Iranska tajna služba slovi za jednu od moćnijih u svetu, bila je poznata pod imenom Savak do 1979. godine kada je u islamskoj revoluciji oboren proamerički režim šaha Mohamada Reze Pahlavija a vlast preuzeli islamski klerici. Iransko Ministarstvo obaveštajnih poslova i sigurnosti (MOIS) kontroliše tajnu službu Irana VEVAK I obezbeđuje joj sve što je potrebno za razne operacije. Tajna služba Irana ima sopstvenu internet stranicu na kojoj postoji i trocifreni telefonski broj putem kojeg Iranci mogu da odaju informacije. Avganistan, Irak, Kuvajt, Libanon, Azija, Afrika, Austrija, Francuska, Gruzija, Nemačka, Turska, Britanija, oba američka kontinenta – to su neke od država i regija u kojima su iranski špijuni posebno aktivni, a među zemljama u kojima je zabeženo njihovo delovanje Pentagon spominje Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
“Reč je o iranskoj strategiji stvaranja pažnje u ‘zadnjem dvorištu’ Sjedinjenih Država i to u svrhu širenja šiitske i revolucionarne ideologije, uspostavljanja mreže za obaveštajne i tajne operacije i vođenje asimetričnog ratovanja protiv SAD-a”, stoji u izveštaju Pentagona, koji prvi put na jednom mestu navodi i analizira podatke o načinu na koji funkcioniše iranska obaveštajna mreža i njen glavni koordinator – MOIS.
MIT
Nacionalna obaveštajna organizacija (MIT) formirana je još daleke 1965. godine. MIT je u organizacionom pogledu podeljen na šest sektora – Prikupljanje, Kontraobaveštajna delatnost, Terorizam i subverzije, Bezbednost, Informacije i Logistička služba. U nadležnosti MIT-a su obaveštajne aktivnosti svake vrste, kako u zemlji tako i van nje. Sedamdesete i osamdesete godine prošlog veka bile su “zlatno doba” ove organizacije koja je tada imala veoma istaknutu ulogu u borbi protiv međunarodnog terorizma, a i do naših dana je ostala verovatno najvažnija karika u lancu borbe protiv kurdskih terorističkih organizacija. Uostalom, uprkos brojnim predrasudama o nekadašnjoj velikoj sili svetskih razmera čije oružane snage vekovima nisu imale dostojnog protivnika – a čije vreme slave je, međutim, davno prošlo, u vojnim i diplomatskim krugovima se Turska danas više nego ikada smatra dragocenim prijateljem i saveznikom upravo zbog veoma specifičnog geostrateškog i geopolitičkog položaja koji ima kao spona između Evrope i Azije na političkom, geografskom i ekonomskom planu. Stoga je sasvim razumljivo to što MIT održava veoma blisku i obostrano korisnu saradnju sa obaveštajnim i kontraobaveštajnim službama mnogih moćnih država pa i sa Rusijom u oblasti borbe protiv Kurda i čečenskih pobunjenika. Na čelu MIT-a se nalazi jedan podsekretar (zajedno sa svojim kabinetom) koji je za ukupno funkcionisanje službe direktno odgovoran premijeru lično, a imenuje ga (na predlog premijera) MGK.
Centrala MIT smeštena je u Ankari, ona je deo kabineta podsekretara i organizovana je po problemskom principu, u više direkcija. Zamenik podsekretara za obaveštajni rad ima u svojoj nadležnosti četiri direkcije – za obaveštajni rad, za psihološke obaveštajne aktivnosti, za elektronske i tehničke obaveštajne aktivnosti i za kompjuterske sisteme. Zamenik podsekretara za operacije rukovodi radom direkcije za operacije, regionalnih direkcija i predstavnika službe u inostranstvu. Zamenik podsekretara za administrativne poslove je odgovoran za rad direkcija za personalne i za administrativne poslove, Centra za obuku kadrova MIT i Sekretarijata odbrane. Svaka direkcija se sastoji iz dve ili više nižih organizacionih jedinica (odeljenja i odseka). Inače, procenjuje se da je najveći deo operativnog obaveštajnog rada usmeren na istraživanje dva najvažnija bezbednosna problema turske države – problema sa Kurdima i njihovim separatističkim i terorističkim organizacijama i problema političkih i vojnih odnosa sa Grčkom koji su već decenijama napeti i preopterećeni zbog Kipra. Dakle, MIT prevashodno prati grčke vojne i obaveštajne aktivnosti na Kipru i u zoni Egeja, kao i aktivnosti PKK i drugih kurdskih organizacija, a sve to iziskuje i veoma aktivno prisustvo ove organizacije na tlu Zapadne Evrope i, uopšte, svugde gde je registrovano prisustvo kurdskih izbeglica ili iseljenika.
Posebno odeljenje MIT-a kontroliše agente ove službe u državama bivše SFRJ a najviše pripadnika MIT-a nalazi se na Kosovu i u BiH ali i u Srbiji na njenom jugu koji je nastanjen pretežno albanskim življem. Sve više u javnosti prisutna je teza da je Turska glavni promoter stvaranja Velike Albanije i da aktivnosti agenata MIT-a direktno utiču na taj proces.
Zasada postoje ozbiljne indicije da je čitava akcija mešanja MIT-a u unutrašnje stvari Srbije koordinisana preko dve ključne poluge – Turske investicione agencije za saradnju i koordinaciju programa u Srbiji (TIKA) koja je naročito aktivna u Sandžaku i kroz direktne kontakte turskih bezbednjaka sa albanskim liderima u Preševu, Bujanovcu i na KiM.
U Bosni i Hercegovini MIT je prisutan takoreći oduvek, ovu državu Turska smatra svojim čedom koje treba štititi i u tu svrhu usmerene su gotovo sve aktivnosti turske tajne službe u ovoj balkanskoj državi, uz zanemarljive špijunske aktivnosti usmerene na lociranje i neutralisanje ekstremnog islamskog fundamentalizma nad kojim Turska nema kontrolu.
Izvor: Srpska Informativna Agencija (SIA)